Karmel sv. Ilije
Samostan-duhovni centar „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru pripada Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa i jedini je muški karmelićanski samostan u Bosni i Hercegovini. Smješten je na obali Buškoga jezera u župi Grabovica, općina Tomislavgrad.
Izgradnja centra započela je 2000. godine a centar je otvoren i blagoslovljen 2006. Svrha centra je da, kroz duhovne vježbe, duhovne obnove i razne druge vrste susreta, vjernicima nudi duhovno vodstvo a na osobiti način da promiče karmelsku duhovnost koja je jako bogata a koju Karmelski Red posjeduje. Budući da se susret sa Bogom događa u miru i tišini i centar je smješten na mjestu koje omogućava ljudima koji dolaze da iskuse trenutke samoće, mira i tišine.
Program duhovnog centra je raznolik. Dio programa koji se odvija u centru nude sami redovnici karmelićani. To su uglavnom duhovne vježbe i duhovne obnove za svećenike, redovnice ali i grupe laika koje žele više upoznati karmelsku duhovnost. Osim ovog programa koji nude karmelićani u centar dolaze i grupe sa vlastitim programom. Imajući to u vidu može se reći da su događanja koja se odvijaju u centru raznolika i s obzirom na programe i s obzirom na skupine ljudi koje u centar dolaze. Od značajnijih susreta koji su se dogodili u centru treba izdvojiti međunarodni seminar o karmelskoj mistici “Iskustvo Boga danas i karmelska mistika” koji se održao u rujnu 2007. Na seminaru su sudjelovali stručnjaci na području mistike iz cijeloga svijeta, a po završetku seminara izdan je i zbornik radova.
Osim duhovne djelatnosti centar se bavi i očuvanjem kulturne baštine Hrvata iz BiH. Karmel sv. Ilije posjeduje zbirku narodnih nošnji i nakita Hrvata iz BiH koja broji više od 120 kompleta i ona je jedinstvena zbog toga što pokriva sve krajeve Bosne i Hercegovine. Zbirka je bila na nekoliko izložbi u Hrvatskoj i Europi. Tri godine za redom rađen je i kalendar sa motivima narodnih nošnji, dvije godine za Federalno ministarstvo okoliša i turzima u Sarajevu i jednu godinu za Katolički tjednik. Od tih slika napravljena je izložba nošnji i nakita koja je bila predstavljena u Sarajevu, Zagrebu i Mostaru. Budući da je duhovnom centru nema prikladni prostor u kojem bi se izložila zbirka razmišlja se o gradnji muzeja pored centra u kojem bi se mogao izložiti dobar dio nošnji, nakita i ostalih stvari iz zbirke.
Centar raspolaže sa 36 soba od kojih je 18 jednokrevetnih i 18 dvokrevetnih tako da centar može primiti ukupno 54 osobe. Centar je građen prema svim standardima koji se zahtijevaju za prostore ovakvog tipa: svaka soba ima alarm, razglas, priključak za internet. Centar je građen tako da i osobe sa posebnim potrebama imaju pristup u svaki dio centra koji je namijenjen gostima.
Dvorana za susrete ima nekoliko tako da se može oranizirati rad po skupinana. Najveća dvorana ima kapacitet oko 150 osoba i opremljena je kabinama i opremom za simultano prevođenje tako da se mogu održavati i razni susreti i predvanja i na stranim jezicima. Osim dvorana za susrete ima velika dvorana za druženje i dvorana za meditaciju. To je prostor koji garantira mir, tišinu i sabranost za one koji se žele povući u mir i tamo moliti.
Uz centar se nalazi i samostanska crkva koja je, kao i sam centar, posvećena svetom Iliji.
Zajednica u centru trenutno broji pet redovnika od kojih su četvorica svećenika i jedan brat laik.
