Upoznajmo svoju županiju

Zemljopisni smještaj županije ustvari je njezino prostiranje u stupanjskoj mreži. U pogledu na geografske koordinate naša se županija u sastavu Bosne i Hercegovine prostire u umjerenim geografskim širinama. Površina joj je 5409 km2. Od toga je jedna desetina plodna zemljišta.

Prema popisu pučanstva iz 1991. godine utvrđeno je da u 282 naselja ima 120248 stanovnika. Najveći grad je Livno, a sjedište Županije je Kupres. Prirodne osobitosti kraja utjecale su na postanak i razvoj grada. Kao najveće naselje cijelog područja postalo je prirodno središte Hercegbosanske županije. Županija je podijeUena na 6 općina sa 6 općinskih središta (gradova).

Na važnom zemljopisnom položaju

Zemljopisni položaj nekog mjesta podrazumijeva njegov odnos prema prirodnom i društvenom okruženju. Malo je zemljopisnih prostora s toliko različitosti kao što je to Hercegbosanska županija. U njoj se redaju velika prostranstva gologa krša, te, mjestimice, zimzelenih i listopadnih šuma, visokih gora, malih plodnih dolina, bistrih rijeka i jezera, pašnjaka i livada. Zemljopisni položaj Hercegbosanske županije je vrlo povoljan. Nalazi se u Bosni i Hercegovini i dio je regije zapadne Bosne koja izravno graniči s Republikom Hrvatskom. Našu županiju omeđuju susjedne županije: Unsko­Sanska i Srednjobosanska, Hercegovačko-Neretvanska i Zapadno-Hercegovačka te Republika Srpska. Na državnoj granici s Republikom Hrvatskom, dugoj 120 kilometara, dogovorom je utvrđeno četiri granična cestovna prijelaza. Stoga joj pripada iznimno značenje u povezivanju hrvatskih krajeva. Ovakav položaj ima veliki utjecaj na gospodarstvo Županije i ulogu posrednika. Koliko će uspješno koristiti prednost svog položaja, ovisi o mnogim čimbenicima, poglavito o onima koji se tiču prometnica.

Izgled naše županije

Priroda je obilno podarila Hercegbosansku županiju. Zemljovid naše županije dokazuje da je njezin reljef vrlo raznolik i razveden. Prevladavaju vapnenačke stijene, nastale u moru još u dalekoj prošlosti zemlje taloženjem ljuštura životinja (školjaka, morskih puževa i dr.).

Stijene su ispresijecane brojnim pukotinama kroz koje voda ponire u dubinu. Milijune godina voda polako otapa vapnenac, proširuje pukotine, stvarajući na površini manja i veća udubljenja i škrape, a u podzemlju brojne jame i špilje. Ovakav reljef nazivamo krškim reljefom. To je razlog da kišnica ili vode sniježnice brzo nestaju u podzemlju. Stoga su i tekućice rijetka pojava.

Vodotijeci nakon kraćeg površinskog toka kroz ponore otječu u podzemlje. Takve tekućice nazivamo ponornicama. Najduža ponornica je rijeka Šujica koja teče istoimenim poljem.